Nadovezaću se na izjavu Andrije Prlainovića,
da klubovi propadaju, jer ne mogu da se samofinansiraju.Čovek je rekao istinu i jedva ostao živ.
Odnosno, mali broj klubova može da opstane, pod uslovom da imaju bogatog sponzora ili darežljivu i poštenu opštinu.
Po meni, država pravi ozbiljnu taktičku grešku, jer finansira samo uspešne sportiste - reprezentativce.
To je, naravno, najjeftinija varijanta.
Rezultat toga je da se klubovi gase.
To je slučaj sa stipendijama.
MOS finansira samo 10 uspešnih sportista u vazduhoplovstvu.
Sada svi gledamo u te stipendije, kao da će nešto da nam reše a to je kao da su bacili kosku medju gladne pse.
Sve se tome podređuje pa i takmičenja.
Šta je sa klubovima koji stvaraju bazu ?
Njih je sve manje.
Pogledajmo naša DP, gde imamo "popunjivače" i nameštanje pobednika DP zbog te jedne, eventualno dve stipendije.
Tačno je da su Bojan i Slavko imali uslov plasmanom u 1/3 na EP ili SP (sportista nacionalnog ranga) ali u VSS-u se pravi rang lista za najboljih 10, pa nije zgoreg imati i titulu DP.
Mnogo je krokodila u bari.
VSS je svojom zloupotrebom i nenamenskim trošenjem izgubio sredstva za kampove MOS, koji su bili pokretač razvoja mladih a i način da klub, organizator kampa, zaradi neki dinar.
VSS je preuzeo organizaciju svih EP i SP, koje su ranije organizovali klubovi i tako umanjio mogućnost da klubovi značajno zarade.
VSS svake godine izdvaja milionska sredstva za razvoj, koje do danas niko nije video. Zna se gde na kraju ona završe.
Ljude koji ukazuju na maliverzacije i nenamensko trošenje budžeta MOS, kažnjavaju, suspenduju, sude, isključuju sa mailing lista.
To sve govori da je "naš"
VSS preuzeo svu kontrolu novca, da je postao sam sebi svrha a da je naš sport u potpuno drugom planu.
Dobro prolazi menadžment, zaposleni i ljudi bliski vlasti, svi ostali koji imaju drugo mišljenje su nepoželjni i treba eliminisati.
Kako izaći iz ovog problema ?
- Finansirati uspešne klubove a ne samo sportiste, po određenom modelu (deo novca klubu a deo uspešnom sportisti).
- Opštine obavezati da moraju da finansiraju aktivne uspešne klubove. Danas to dobijaju samo pojedini klubovi bliski opštinskoj vlasti.
- Obnoviti sredstva za kampove MOS koja su bila podsticaj za mlade a i prihod za klub, organizator kampa.
- Organizaciju EP i SP prepustiti klubovima, kako je to ranije bilo. To je veliki podsticaj i način da klub ostvari prihod.
- Iz Godišnjeg budžeta MOS izdvojiti sredstva za razvoj, koja će se stvarno upotrebiti za nabavku materijala, opreme i obuku mladih.
- Smanjiti, takse, klubarine i druga davanja koja opterećuju rad kluba.
- Uvesti plaćanje klubarine prema granama vazduholovstva. Recimo, 2000 din. po svakoj grani vazduhoplovstva a ne sadašnjih 16.000 din. za sve.
- Uvesti striktnu kontrolu granskih saveza od strane MOS-a, gde režija ne sme biti veća od 20%. Sada je to preko 50% u slučaju VSS-a.
- Deo prihoda VSS od izdavanja (zakupa) usmeriti na sport. Danas niko ne zna kolika su i gde odu ta sredstva, niti se prikazuju u godišnjim finansijskim izveštajima.
Sada je valjda svima jasno otkuda je ona čuvena rečenica, koju često čujemo od naših glavešina u savezu: "NEMA PARA" !
NEMA PARA ali za sport i razvoj. Mora i njima nešto da ostane za debele dnevnice, sl. putovanja, studije, seminare, honorare, telefone, restorane i vozikanje sa džipovima.
Svi ti troškovi pripisuju se sportu a troše ih zaposleni i menadžment VSS. Pravi sportisti najmanje.
To je manjkavost kontrole rada Granskih saveza, koja mora da se menja.
Jednostavno, sve što potroše zaposleni i menadžment VSS-a ne može se pripisati sportu.