|
Post by Bozo on Dec 28, 2012 9:00:51 GMT 1
Soni, ne bi trebalo da nas uspesi (teorijski ili praktični) razdvajaju, naprotiv...
Ovo je osnov i budućnost svega (modelarskog)...
|
|
|
Post by Boca on Dec 28, 2012 9:45:17 GMT 1
Teorija ili praksa, to je staro pitanje. Al jedni bez drugih ne mogu.
|
|
sony
Full Member
Posts: 183
|
Post by sony on Dec 28, 2012 12:32:02 GMT 1
Aj ,,ja bih da završim ,,,,, Mi se oèito nerazumijemo. Da su to dobri profili (za nešto ) to je oèigledno ali nemože se reèi da su zaslužni za uspjehe pojedinaca .
|
|
|
Post by voja55 on Dec 28, 2012 14:01:16 GMT 1
Ili po Njegosu: boj ne bije svijetlo oruzije,nego srce u junaka.
|
|
|
Post by oton sabo on Dec 28, 2012 19:18:28 GMT 1
Prije godinu i nešto, pisao sam i dokumentovao, da Ig, dr, aerodinamike S. Pivko još 1949 g. pisao o tim laminarnim profilima. Tad nije pretpostavljao, da će nadmetanje krenuti u korištenje kibernetskih mogućnosti pa da se, u onom ubrzanom izbačaju, flaperima pretvaraju u skoro simetričan profil. U momentu otkačivanja, negdje na 40 m; pri ubrzanju, pri napadnim uglovima od preko 20 stepeni, profil dobije veliku razliku između koeficijenta uzgona i otpora. Gubitkom unesene energije na prosjek 100 m.; kad model pređe u planiranje i profil dobije stvarni oblik, (pogledajte polare ) , odnos Cz i Cx na 5-7 stepeni napadnog ugla lošiji je nego kod zakrivljenih turbulentnih profila. Ali dobilo se je na visini.negdje 50% U planiranju izgubiš negdje 25 % (slobodna procjena) i kao na dobitku si 25% Sve to ako si u stupu, ako imaš para da naručiš baš takav model sa takvim profilom od kompozita. Klasična gradnja ne pije vode.. Prednost takvog profila je samo od onih 40 do negdje 100 m u propinjanju modela i to samo klase F1A Poentirate jednu slučajnost Pomnije analizirajte dijagram: Karakteristike su lošije na uglovima planiranja a bolje na velikim napadnim uglovima a to je samo kod otkačivanja. p.s. Ja ne bih dalje. Šef će mi se opet naljutit pa će mi doći opet luda da sve pobrišem - pozdrav.
|
|